Uništavanje rijeke Neretve
Smaragdno zelena Neretva dobila je ime prema ilirskom nazivu NERA-ETWA što znači Božanska rijeka. Drevni Iliri su opisali i sacuvali ljepote ove rijeke a nasi savremenici planiraju da je uniste i njenu vodu zarobe u cijevi. Od božanske rijeke ce ostati samo uspomene. Ukoliko ništa ne poduzmemo da je spasimo Nera etwa ce postati Suha rijeka.
U rijeci Neretvi zivi 75 vrsta slatkovodnih riba, a ukupan broj ptičjih vrsta koje se koriste ovim područjem iznosi više od 300, te je habitat na kojem zive i ostale velike zvijeri dinarskog kraja.
Zbog niza propusta oko izdavanja okolinskih dozvola, nepoštovanja zakona, čitavo područje Gornje Neretve, uzvodno od mjesta Ulog, će biti trajno izgubljeno ukoliko kompanija “Marvel” d.o.o. Istocno Sarajevo u vlasnistvu Save Lalovića finalizira planiranu izgradnju hidroenergetskog sistema “Gornja Neretva” koji se sastoji od sedam mini hidroelektrana. Navedene MHE ukupne snage 17,23 MW su planirane na lokacijama Grebenac ušće, Medenik, Igaščica, Grebenac – Krupac, Trnovica, Plačikus i Uloški Buk. Izgradnjim ovakvog Hidroenergetskog sistema čitav sliv u duzini od 30 km bi bio pregradjen branama i cijevima, nakon jedne brane dolazi druga pa treća i tako dalje, rijeka bi bila sprovedena u cijevi a njeno korito bi bilo suho i napusteno.
Studiju uticaja na okolinu je uradila firma “Projekt” a.d. Banja Luka. Studija uticaja za hidroenergetski sistem ‘Gornja Neretva’ nije uzela u obzir kumulativni zbir svih hidroelektrana i njihov poguban uticaj na životnu sredinu. U gornjem toku Neretve zivi neretvanska potočna pastrmka koja je endemska vrsta, a izgradnjom HES “Gornja Neretva” ne bi imala mogućnosti da opstane. Profesor Predrag Simonović sa Biološkog fakulteta iz Beograda upozorava “Po istraživanjima ovo bi trebao biti najčistiji rezervat pastrmke.
Čin izgradnje MHE je vrlo destruktivan, prave se vodozahvati, rijeka se zaustavlja i pregradjuje betonskim branama, polažu se nekoliko kilometara dugački cijevovodi koji seukopavaju u samo riječno korito. MHE često svu vodu iz korita rijeke usmjere u derivacione cijevovode da bi imali što više vode za pokretanje turbina i što veću proizvodnju električne energije, pri čemu dolazi do uništenja živog svijeta u vodotoku. Ovaj princip izgradnje znači da od vodozahvata, pa sve do mašinske sobe riječno korito više nema vode a nizvodno od mašinskih soba rijeke neretko potpuno presušuju. Prilikom izgradnje ovakvih brana grade se pristupni putevi za tešku mehanizaciju koja iza sebe ostavlja uništeno priobalje, obale rijeke se mjenjaju, sijeku se stabla i devastiraju okolna flora i fauna. Sve su to elemnti štetnosti izgradnje MHE u nedirnutoj prirodi gornje Neretve.
Zbog štetnog uticaja na životnu sredinu i uništavanja prirode, u Evropi je srušeno oko 400 malih hidroelektrana dok je u Sjedinjenim Američkim Državama od 1993. do 2017. godine srušeno više od 1.000 objekata, navodi se u izveštajima organizacija za zaštitu životne sredine riverwatch.eu i americanrivers.org.
U slivu Neretve i Trebišnjice izgrađeno i u pogonu je 12 hidroelektrana od kojih većina ima akumulacijska jezera, dok postoje planovi da se izgradi dodatnih devet elektrana. To ima značajan utjecaj na ekosustave i ozbiljno je poremetilo vodni režim, što znači i drastično smanjenje biljnih i životinjskih vrsta koje ovise o vodnom režimu. U Bosni i Hercegovini je do sada izgrađeno 106 malih hidroelektrana, još oko 340 je u raznim fazama planiranja, pripreme i izgradnje.
Animiranjem šire drustvene zajednice, prestankom subvencioniranja elektricne energije iz MHE koje ne poštuju okolinske dozvole i kontrolom izdavanja okolinskih dozvola mogu se spasiti preostale rijeke od unistenja , jos nije kasno da se spasi Neretva.
