Planetarna ‘zaštitna mreža’ mogla bi zaustaviti nestanak vrsta i usporiti klimatsku katastrofu

Svjetski lideri se pripremaju za ključni samit o bioraznolikosti koji se u New Yorku održava u jeku sve očitijih dokaza da širom svijeta vlade ne uspijevaju zaustaviti nestanak vrsta bez presedana. Izvještaj Ujedinjenih nacija je ranije ovog mjeseca otkrio da međunarodna zajednica nije uspjela ostvariti nijedan od 20 ciljeva očuvanja bioraznolikosti dogovorenih još 2010. godine.

Ali su naučnici iz organizacije za istraživanje okoliša Resolve izradili nacrt planetarne „sigurnosne mreže“ zaštićenih područja koja bi mogla pomoći u zaustavljanju katastrofalnog gubitka bioraznolikosti. Eric Dinerstein, vodeći autor ove studije objavljene u časopisu Science Advances, kaže za Guardian da su u studiji prikazana područja koja treba dodatno zaštiti identificirana na osnovu najčešće korištenih globalnih baza podataka o bioraznolikosti.

Kratak pregled studije mreže zaštićenih područja

Naučnici su počeli s mapiranjem već postojećih zaštićenih područja – radi se o otprilike 15% Zemljine kopnene mase. Potom su identificirali područja koja nisu zaštićena, a u kojima žive osobito rijetke vrste.Zaštita ovih područja podrazumijeva formalnu zaštitu dodatnih 2,3% Zemljine kopnene mase.

Naredni korak je identificiranje još 6% Zemljine kopnene mase na kojima živi najveći broj različitih grupa vrsta. Usto su mapirana i glavna područja na kojima žive najveći sisari na svijetu, od kojih mnogi migriraju na duge staze; očuvanje njihovih staništa zahtijeva zaštitu dodatnih 6,3% Zemljine kopnene mase. Istraživači predlažu i zaštitu 16% zemljišta najočuvanijih ekosistema – onih koja sudosad pretrpjela najmanje ljudskog djelovanja (ili su potpuno netaknuta). Konačno, naučnici su u ovu mapu uključili i područja – ako već nisu uključena u prethodne kategorije – koja treba zaštititi radi sprečavanja klimatske katastrofe.

Sve u svemu, predložena „sigurnosna mreža“ u značajnoj se mjeri poklapa s najvećim svjetskim prirodnim spremištima ugljika. To je posebno značajno s obzirom na to da se „globalne strategije za zaustavljanje dualne klimatske i krize gubitka bioraznolikosti često razrađuju odvojeno, iako itekako zavise jedna od druge“, upozoravaju autori studije. Ako se „globalna sigurnosna mreža“ implementira, obuhvatila bi 50,4% Zemljine kopnene mase.